Sve što želite znati o odbojci!

Postoje sportovi kojim se ljudi bave profesionalno, rekreativno te iz čiste zabave. Jedan od takvih sportova je i odbojka, atraktivna igra loptom u kojoj se dvije suparničke momčadi natječu u prebacivanju lopte preko mreže. Iako se od igrača očekuju brze reakcije, sa ranost i trenutna snalažljivost, u odbojci nema direktnog kontakta među igračima protivničkih ekipa, što je čini osobito pogodnim i bezopasnim rekreativnim sportom za osobe različite životne dobi, a posebno za osobe mlađe i starije životne dobi.

Prebacivanjem lopte preko mreže jačaju se sve skupine mišića, ali ponajviše gornja skupina u koju se ubrajaju mišići leđa i ruku. Igra odbojke u trajanju od sat vremena može otopiti do 480 kalorija, što će obradovati sve one koji žele smršavjeti i imati lijepo definirano tijelo. Osim što ima sjajan učinak na gubitak tjelesne mase, ovaj sport jača srce i kardiovaskularni sistem  i potiče tijelo na izgradnju vlastitog imuniteta.

 

ISTORIJA ODBOJKE

Odbojku kakvu danas poznajemo osmislio je Amerikanac William G. Morgan davne 1895. godine kada je radio kao profesor tjelesnog odgoja na YMCA koledžu u gradu Massachusettsu. Premda su njegova predavanja bila među najzanimljivijima, Morgan je svejedno htio oplemeniti svoj program nekom novom rekreacijsko-natjecateljskom igrom. Košarka mu se činila malčice nasilnom, a tenis je već dobrano bio popularan, pa je odlučio spojiti ova dva sporta u jedan – povisiti tenisku mrežu na visinu od 1,98 metar kako bi bila iznad glave prosječnog muškarca, a košarkašku loptu omekšati kako bi se lakše rukama prebacivala preko mreže.

Već sljedeće godine Morgan je prvi puta demonstrirao novostvorenu igru 'mintonette' na vrlo značajnoj konferenciji profesora tjelesnog odgoja u SAD-u. Složio je dvije ekipe igrača i objasnio pravila, a kolege profesori su ih prihvatila i otad se odbojka širila svijetom. Godine 1957. odbojka je i službeno uvrštena u program Olimpijskih igara, a po prvi put je odbojkaška utakmica odigrane na Olimpijadi u Tokiju 1964. godine. Njezina ljetna varijanta na pijesku postala popularna 1990-tih uglavnom na plažama na zapadnoj obali SAD-a i Brazila.

Danas je u Međunarodnoj odbojkaškoj federaciji FIVB (Fédération Internationale de Volleyball) učlanjeno 220 zemalja članica svoje uspone a, među kojima je i Hrvatska. I dok je muška odbojkaška reprezentacija imala svoj uspon 1990-ih, ženska reprezentacija vratila je nadu u hrvatsku odbojku osvajanjem brojnih odličja u Europskoj zlatnoj ligi posljednjih nekoliko godina.

Osnovna pravila igre dvoranske odbojke

Vjerovali ili ne, odbojka je drugi najpoznatiji sport na svijetu, odmah nakon nogometa. Ujedno je i jedini sport koji se u prvih nekoliko decenija svog postojanja neprestano igrao po drugačijim pravilima, sve dok FIVB nije donijela konačna pravila po kojima se danas igraju sve odbojkaške utakmice:

• Igralište/teren – odbojka se igra na ravnom terenu dimenzije 18 x 9 metara s obaveznom mrežom razapetom po sredini igrališta na visini od 243 cm za muškarce i 224 cm za žene. Igralište je po sredini podijeljeno na dva polja, a svako polje dijeli još jedna paralelna linija koja označavaju zonu napada i zonu obrane.

• Igrači – odbojkašku ekipu čine šest igrača, tri u prvom i tri u zadnjem redu, a svaki sa svojom funkcijom. To su postavljač, srednji bloker, vanjski stoper, suprotni stoper, stručnjak za servis i libero. Ovaj posljednji igrač je uveden 1996. nakon OI u Atlanti i lako se prepoznaje na terenu jer nosi različitu boju dresa i uvijek se nalazi u stražnjem dijelu terena. Mada ima vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja, libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena. Nakon osvojenog servisa svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu.

Trajanje igre – moderna odbojka igra se na tri dobivena seta po 25 poena/boda. Pobjednik utakmice je ekipa koja osvoji tri seta, a u slučaju izjednačenog rezultata 2-2, odlučujući peti set se igra do 15 bodova s razlikom od najmanje dva boda (npr. 24-26 ili 25-27).

Sada kada ste pročitali dio tehničkih pravila, sigurno se pitate kako se igra odbojka? Sve započinje servisom lopte preko mreže u suparničko polje, a lopta ostaje u igri sve dok ne padne u teren ili u slobodnu zonu („aut“) ili ju jedna od ekipa ne uspije vratiti preko mreže. Servis se brani rukama spojenima u tzv. čekić, dok je dizanje lopte druga najvažnija tehnika baratanja odbojkaškom loptom. Osim što se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču, dizanje zapravo služi i kao taktički dio igre za osmišljavanje napada. Finalna faza procesa napada najčešće završava jednom od tehnika smasha (lopta koja je dignuta visoko iznad mreže hvata se u skoku, te se što većom brzinom i što strmije zabija u protivničko polje).

Igrači jedne ekipe smiju loptu dirati samo tri puta prije nego li je prebace u suparničko polje, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce. Ogriješe li se igrači na neko pravilo, uslijedit će kazna davanjem poena/boda suparničkom timu.

Što sve spada u opremu za odbojku?

Postoji jedno pravilo koje vrijedi za svaki sport – nije dovoljno znati samo pravila igre i pridružiti se timu, važno je biti i dobro opremljen! Ako ste početnik, sasvim je logično da nećete odmah imati svu opremu za trening i utakmicu, ali pobrinite se na vrijeme imati barem osnovni dio opreme kako bi mogli uživati u igri i nadmetanju.

Odbojkaška lopta je najvažniji rekvizit i dio odbojkaške opreme. Mora biti okrugla, obima 65 do 67 cm i težine od 260 do 280 g te izrađena od meke prirodne ili sintetičke kože. Tradicionalna bijela odbojkaška lopta zamijenjena je onom u boji nakon što je Mikasa na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine predstavila svoj dizajn s osam žuto-plavih ploča koje imaju posebne aerodinamične jastučiće za znatno bolju stabilnost i kontrolu lopte u igri visokog intenziteta. Mikasine odbojkaške lopte su i dan danas službene lopte koje FIVB koristi na svjetskim natjecanjima – potražite ih na našim policama ili u web shopu!

Ukoliko ne igrate na pijesku, onda su vam definitivno potrebne patike za odbojku. Iako bi početnicima bile sasvim dobre bilo koje indoor patike, ipak birajte one čiji je đon  od srednje tvrde, elastične gume sa zadebljanjima na svakoj strani za bržu i lakšu promjenu smjera, te s isprekidanim udubljenim linijama (ripnama) koje nude izvanredno prianjanje i ne ostavljaju tragove na parketu. Stabilizacija i fiksacija stopala pri skakanju i trčanju postiže se visokokvalitetnim i udobnim jastučićima u tenisicama, posebno na području pete. Pravilno odabrane cipele spasit će odbojkaša od ozljede, a mogu i utjecati na samo izvođenje igre.

Odbojka je sport u kojem se igrači bacaju na loptu, uklizavaju i nerijetko kleče na podu dok „dižu“ loptu. U prosjeku, odbojkaš skoči oko 300 puta za vrijeme utakmice, pa su štitnici za koljena i zglobove postali važan dio opreme jer služe u preventivne svrhe i štite zglobove pri padu ili od udarca. U Hervisu se mogu pronaći štitnici za koljena japanske tvrtke Mikasa izrađeni od kvalitetnog, elastičnog materijala koji odlično pristaje svakoj nozi. Zadebljani dio štiti koljeno, a unutarnji učinkovito upija znoj što omogućuje ugodnije igranje odbojke.

Odbojka je jedan od onih sportova kojim se mogu baviti svi uzrasti. Stoga okupite ekipu prijatelja ili članova obitelji, stavite štitnike na noge, uzmite odbojkašku loptu u ruke i zaigrajte igru staru skoro 130 godina!