Stolni tenis je sportu kome se natječu dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stolni tenis
Dimenzije stola su 2,74 x 1,525 m, stol je visok 76 cm. Dvije polovice stola dijeli mrežica visoka 15,25 cm koja viri (produžava se) s obje strane stola za 15,25 cm.
Po starim pravilima igralo se do 21, a svaki igrač je servirao za redom 5 puta. Danas se igra do 11 bodova, za redom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija.
Igra se na tri ili četiri dobivena seta, do 11. Razlika mora biti dva boda, dakle 12:10, i tako dok se ne postignu dva boda razlike.
Promjenama pravila je također loptica povećana s 38 na 40 mm i otežana - s 2,5 na 2,7 grama.
Povijest stonog tenisa
Stoni tenis vuče svoje korijene iz Engleske kao večernja razonoda viktorijanske klase u 1880-im oponašajući veliki tenis u kući. Za igru su upotrebljavali svakodnevne predmete iz kuće. Knjige su nizali kao mrežicu, okrugli čep šampanjca bio je loptica, kutije cigara kao rekete, a kuhinjske bi stolove poslije večere pretvarali u stolove za stolni tenis. Kada je sport postajao sve popularniji počeli su se izrađivati prvi u okvir postavljeni pergamentni reketi. Zbog zvuka udaranja loptice od reket i stol, sport je dobio nadimak Ping-Pong. Prvu celuloidnu lopticu izradio je Englez James Gibb 1901. E. C. Goode 1903. je godine izradio modernu inačicu reketa tako da je gumu pričvrstio na drveni reket. Stonom tenisu uveliko raste popularnost od 1901. godine kada se počinju organizirati turniri, a 1902 održava se i neslužbeno svjetsko prvenstvo. Godine 1921. u Engleskoj je osnovano Stonotenisko udruženje (TTA), a 1926. Svjetska stolnoteniska federacija (ITTF). London je 1927. ugostio prvo službeno svjetsko stonotenisko prvenstvo. U 1950-im počeli su se proizvoditi reketi koji su ispod gume imali sloj spužve koja je omogućila veću rotaciju i veću brzinu loptice, što je dramatično promijenilo igru. Dodatno povećanje rotacije i brzine dolazi upotrebom ljepila. Stoni tenis je predstavljen kao olimpijski sport na Olimpijskim igrama 1988. godine.
Servis
Loptica mora biti bačena upravno min. 16cm uvis iza stola.
Server udara lopticu tako da se ona prvo odbija o njegovu spostvenu polovinu stola, a nakon toga pada na protivničku polovinu.
Ukoliko loptica dodirne mrežu, servis se ponavlja, pod uslovom da je osim dodirivanja mrežice servis bio ispravan.
Često pitanje je koliko puta može da bude nec? Odgovor je: neograničeno.
Ukoliko server pri servisu ne pogodi već bačenu lopticu, to se računa kao greška i protivnik osvaja poen.
Svaki igrač servira dva puta, nakon čega protivnik dobija servis. Izuzetak je ako se igra produžetak seta, npr. pri rezultatu 10:10, tada svaki igrač servira naizmjenično.
U igri dublova, server mora servirati dijagonalno iz svoje desne polovine u protivničku. Kod pojedinačne igre, nema ograničenja.
Izmjena udaraca
Za razliku od servisa, loptica se udara direktno u protivničku polovinu stola.
Prije udarca, loptica smije samo jednom odskočiti na igračevoj sopstvenoj polovini stola.
Nije dozvoljeno, kao u tenisu, lopticu udariti iz voleja (prije nego što odskoči).
Prije nego što loptica padne na protivničku polovinu stola, smije dodirnuti jedino mrežu i njene držače. Ukoliko loptica dodirne bilo koji drugi predmet, kao npr. odjeću, plafon ili zid, poen se dodjeljuje protivniku.
Loptica je ispravna ukoliko pogodi isključivo gornju površinu ili ivice, ali ne i bočne ivice stola.
Set
Igrač koji prvi osvoji 11 poena osvaja set. Pri rezultatu 10:10 igra se produženi set, na dva poena razlike, npr. 12:10, 13:11 itd.
Poslije svakog seta, mijenjaju se strane.
Meč
Meč se po pravilu igra na 3 dobijena seta. Dakle, može se odigrati maksimalno 5 setova. U slučaju da dođe do izjednačenja u osvojenim setovima 2:2, igra se i peti odlučujući set.