Ronjenje je boravak pod vodom uz zadržavanje daha ili uz pomoć uređaja koji omogućuju disanje. Povezano je s različitim fiziološkim opterećenjima organizma. Ronioci na dah spuštaju se u dubine uz zadržavanje zraka u plućima, što kod uvježbanih ronilaca može trajati i nekoliko minuta. Pri ronjenju se u plućima postepeno smanjuje količina kisika, a povećava količina ugljiko dioksida, koji stvara osjećaj gušenja i pobuđuje želju za izronjavanjem prije nego što zaprijeti stvarna opasnost od hipoks. Dodatno je opterećenje na organizam ronioca pritisak vode, koji svakih 10 m dubine naraste za 1 bar, pri čem se opseg zraka u plućima svaki puta smanji na pola. Pri uronjavanju u dubinu dušik se pod sve većim pritiskom utiskuje u krv i tkiva koji ga apsorbuju. Dok se postignuti pritisak zadržava, ne dolazi do daljih promjena, ali pri naglom smanjenju pritiska dušik izlazi iz krvi u obliku mjehurića, što uzrokuje ronilačku boles. Brzina stvaranja mjehurića i njihova veličina rastu s brzinom izronjavanja i sa nivoom zasićenja tkiva dušikom. Ronilačka bolest ne javlja se do dubine od 12 m, a kako bi se ona izbjegla pri dubljim zaronima, izronjava se postupno, sa zadržavanjem od nekoliko minuta na pojedinim dubinama jer tada dušik nestaje iz krvi bez opasnosti po život ronioca. Postepeno smanjivanje pritiska (dekompresija) može se ubrzati ako se pri izronjavanju u posljednjih 12 m uzima čisti kisik. Ako ronilac iz bilo kojega razloga naglo izroni, u barokomori se ponovno izlaže pritisku, koji se zatim postepeno smanjuje. U dubinama većim od 60 m dolazi do dubinske (dušične) opijenosti, pri čemu ronilac gubi osjećaj opasnosti i sposobnost rasuđivanja, a u većim dubinama može izgubiti i svijest. Dubinska se opijenost smanjuje ako se dušik zamijeni nekim lakim plinom (helijem ili vodikom).
Ronilačka oprema
Ronilačka oprema omogućava i olakšava boravak čovjeka pod vodom. Najjednostavnija je oprema za ronjenje na dah, koja se sastoji od ronilačke maske, disalice i peraja (tzv. ABC oprema), kojima se obično roni do 30 m, rekordno i do 100 m. Duži boravak pod vodom neovisan o logistici s površinskog broda omogućava laka ronilačka oprema, koja se, uz ABC opremu, obično sastoji i od mokrog ronilačkog odijela, ronilačkog aparata i dr. pomagala. Mokro ronilačko odijelo izrađeno je od neoprena debljine 3 do 10 mm; voda ulazi između tijela i odijela, ali ne struji, pa predstavlja toplinsku izolaciju. Ronilački aparat (akvalung) autonomna je naprava koja ronioca opskrbljuje kisikom. Ronilački aparat na zrak služi do 70 m dubine. Zrak se iz spremnika dovodi savitljivom cijevi s regulatorom, koji služi pri udisaju kako bi pritisak zraka izjednačio sa pitiskom na dubini ronjenja. Ronilački aparat na mješavinu plinova mjesto atmosferskoga zraka koristi mješavinu tačno određenih udjela, npr. kisika i helija, čime se omogućava zaranjanje u dubine veće od 80 m (do 200 m i više). Za manje dubine i posebne namjene rabi se ronilački aparat sa zatvorenim kruženjem zraka, koji radi na principu pročišćavanja izdahnutog zraka. Takav je bio Davisov aparat, koji se u II. svj. ratu rabio za spašavanje podmorničara, a sastojao se od vreće za disanje (protupluća), boce s kisikom i kutijice s kalijevim hidroksidom, koji je apsorbovao izdisani ugljen dioksid. U opremu za autonomno ronjenje ubrajaju se i ručni sat, dubinomjer, kompas ili ronilačko računalo, pojas s olovnim tegovima, spasilački prsluk, nož, baterija i dr. Teška ronilačka oprema u klasičnoj izradi sastoji se od suhoga ronilačkog odijela, kacige, zračne cijevi i komunikacijskoga kabla. Suho ronilačko odijelo izrađuje se od gume ili neoprena; u njega ne ulazi voda, pa ronilac može nositi toplu odjeću. Svježi zrak utiskuje se iz ronilačkog broda zračnom pumpom kroz gumenu cijev u kacigu, a istrošeni zrak ispušta se kroz izlazni ventil. Za istraživačke i druge radove u najvećim dubinama izrađena je posebna oprema u kojoj je ronilac pod normalnim atmosferskim pritiskom.